Semberija, a time i područje Grada Bijeljina ima kontinentalnu klimu sa prilično oštrim zimama i toplim ljetima. Mrazevi počinju krajem oktobra, a traju najduže do polovine aprila zbog čega je ovo područje podesno za gajenje poljoprivrednih kultura karakterističnih za ovo podneblje, s obzirom da proljetna sjetva i kretanje vegetacije počinju sredinom marta. Ukupna toplotna suma u periodu od marta do oktobra prelazi 3.400 stepeni Celzijusa, što je dovoljno za razvoj svih važnijih kultura, uključujući i proizvodnju duvana, koji je inače jako delikatna biljka prema toplotnim sumama.
Pored povoljne klime, najznačajniji resurs za uspješnu poljoprivrednu proizvodnju je kvalitetno zemljište. Pregled zemljišnih površina po kategorijama i vlasništvu je u narednoj tabeli:

Dakle, 59.831 hektara poljoprivrednog zemljišta i šuma ili 94% u privatnom vlasništvu, dok je 3.919 hektara ili 6% državno vlasništvo.

Prema popisu iz 1991. godine broj poljoprivrednih domaćinstava je iznosio 15.818, što znači da je prosječna veličina poljoprivrednog posjeda 3,3 hektara po domaćinstvu.

Prema podacima od 08. maja 2015. godine iz Agencije za posredničke, informatičke i finansijske usluge (APIF), ovlašćene, između ostalog, za registraciju poljoprivrednih gazdinstava, na području Grada Bijeljina je 5.032 registrovanih poljoprivrednih gazdinstava. Od ukupnog broja registrovanih gazdinstava, 38 su pravni subjekti, 4.994 su porodična poljoprivredna gazdinstva, od kojih je 309 komercijalnih i 4.685 nekomercijalna. Jedan dio poljoprivrednih proizvođača još uvijek nije registrovan, prije svega zbog veličine posjeda i obaveze uplate doprinosa za zdravstveno i penziono osiguranje.

Situacija u poljoprivredi je mnogo povoljnija na dijelu teritorije Grada Bijeljina gdje su sprovedeni komasacioni i hidro-melioracioni radovi. Komasacijom zemljišta obuhvaćeno je ukupno 31.724 ha najplodnijeg zemljišta, od čega su na 19.000 ha uporedo sprovedeni i hidromelioracioni zahvati. Regulisanjem vodnog režima na 19.000 ha omogućena je pravovremena sjetva, izmjena strukture sjetve u korist industrijskog bilja i povrća koje traži intenzivnu proizvodnju, pa je uz sadašnju strukturu sjetve na oko 10.000 ha moguće ubirati dvije žetve godišnje.

Izgradnjom 24 protivgradne stanice na području Grada Bijeljine stvoreni su uslovi za zaštitu usjeva od grâda što doprinosi smanjenju šteta od ove elementarne nepogode koja, zbog klimatskih promjena, postaje sve češća i u ovom regionu, kao i u ostatku Evrope.

Raznovrsne poljoprivredne kulture proizvode se na svih 50.037 hektara oraničnih površina, počev od visoko intenzivnih kultura kao što su neke vrste povrća i industrijskog bilja do žitarica.

U okviru biljne proizvodnje žitarice zauzimaju najveće učešće u sjetvenim površinama, zatim slijedi povrće, krmno i industrijsko bilje. Stavljanjem u funkciju prehrambene industrije na području Semberije očekuje se povećanje sjetvenih površina pod povrćem i industrijskim biljem što će automatski dovesti do povoljnijeg plodoreda.

U zavisnosti od primijenjenih agrotehničkih mjera, kao i vremenskih uslova, godišnje se proizvede od 150 do 215 hiljada tona žitarica uz prosječan prinos od 5 do 6 tona kukuruza po hektaru i 3,5 do 4,8 tona pšenice po hektaru. Na površinama koje se intenzivno obrađuju moguće je ostvariti daleko veće prinose i to: pšenice do 8 tona po hektaru, a  kukuruza 13 tona po hektaru.

Proizvodnja povrća kreće se od 53.000 do 65.500 tona godišnje. Prosječni prinosi krmnog bilja se kreću u rasponu od 12.000 do 23.500 tona.

Sadašnji stočni fond najvećim dijelom se nalazi na privatnim gazdinstvima uz sve veću specijalizaciju zemljoradnika za uzgoj pojedinih vrsta stoke i određene proizvodnje (proizvodnja mlijeka, tov stoke itd....). Na području Grada Bijeljina postoji oko 20 mini farmi muznih krava kapaciteta 20 i više grla, oko 30 farmi svinja kapaciteta od 100 do 300 grla, kao i veći broj farmi za tov pilića.

Voćarstvo je još jedna od tradicionalnih i vrlo uspješnih grana poljoprivrede u južnom dijelu Semberije koji se prostire na podmajevičkom području. Pod voćnjacima je 2.752 hektara ili 6% poljoprivrednih površina. Najzastupljenija voćna vrsta je šljiva - 64%, zatim slijede jabuka, kruška, trešnja, orah itd.