Zahvaljujući tradicionalnom gostoprimstvu Semberaca, sve kvalitetnijoj ponudi u oblastima vjerskog, lovnog, ribolovnog, banjskog, tranzitnog, sajamskog i etno-turizma, tragovima bogate istorije i položaju na raskršću važnih putnih pravaca, Grad Bijeljina je postao privlačna turistička destinacija koju posjećuje sve više domaćih i stranih turista. Semberci sve više postaju svjesni turističkih mogućnosti svog zavičaja i ulažu značajna sredstva u razvoj ove privredne grane. 

VJERSKI TURIZAM

U Semberiji postoji nekoliko poznatih vjerskih objekata koji privlače brojne turiste.
 

Manastiri Tavna i Dragaljevac

Najstarije sakralno središte i, ujedno, najstarija građevina u Gradu Bijeljina je Manastir Tavna sa crkvom Svete Trojice, građen vjerovatno početkom 14. vijeka. Pretpostavlja se da je zadužbina Vladislava i Urošica, sinova kralja Dragutina Nemanjića. Mnogo puta je razaran, ali je svaki put vaskrsavao još ljepši. Manastirski kompleks je smješten na majevičkom pobrđu, na oko 18 kilometara jugozapadno od Bijeljine, prema opštinama Ugljevik i Zvornik. Do Manastira se dolazi magistralnim putem od Bijeljine prema Zvorniku, od kog se na 25. kilometru od Bijeljine, u selu Glavičicama, odvaja asfaltni put kojim se posle 5-6 kilometara stiže do Manastira.
 

Crkve Svetog Đorđa u Bijeljini

Svetog Arhanđela Mihaila u Brocu

 

U novije vrijeme u Gradu Bijeljina i okolini izgrađeno je nekoliko manastira. U centru Bijeljine je manastir Svetog Vasilija Ostroškog u kojem je sjedište Eparhije zvorničko-tuzlanske. U Etno-selu „Stanišići“ je sagrađen manastir Svetog Oca Nikole, vjerna replika manastira Kumanice u dolini Lima u Srbiji. Ikonostas i ikone u manastirskoj crkvi rađeni su po uzoru na manastir Lovnicu kod Šekovića koje je u šesnaestom vijeku radio čuveni pećki monah Longin. U naselju „Pet jezera“ na obodu urbanog područja Bijeljine je Manastir Svete Petke čija crkva je u karakterističnom ruskom stilu, a kupole prekrivene zlatom.
 

Manastiri Svetog Oca Nikole i Svete Petke

U centru Bijeljine je i Atik-džamija, za koju se pretpostavlja da je zadužbina sultana Sulejmana Veličanstvenog, obnovljena nakon 2000. godine.
 

Manastir Svetog Vasilija Ostroškog i Atik džamija

SVJEDOČANSTVA PROŠLOSTI

Bogati arheološki nalazi svjedoče da je prostor Semberije u kontinuitetu naseljen još od vremena praistorije. U 1. vijeku nove ere današnja Semberija postaje dio rimske provincije Panonije, a sa velikom seobom naroda, ovaj prostor naseljavaju Južni Sloveni. U srednjem vijeku za plodnu sembersku ravnicu su se borili vladari Srbije, Ugarske i Bosne, nakon kojih su ove krajeve osvojili Turci i, nakon njih, Austro-Ugari.
 

                                               Bijeljina na prelazu iz 19. u 20. vijek

 

 Dio zbirke Muzeja Semberije

 

Svaka od ovih država je ostavila svoje naslijeđe o kojem brigu vodi Muzej Semberije smješten u zgradi poznatoj i po nazivu „Konak“ na Gradskom trgu, jednoj od dvije najstarije građevine u Bijeljini. U stalnoj arheološkoj postavci Muzeja Semberije najviše pažnje privlače nalazi iz praistorije, rimski kameni spomenici i značajna kolekcija spomenika sa ćiriličnim natpisima, ali i etnološki dio stalne izložbene postavke koji prikazuje prošlost gradskog i seoskog života u Semberiji. Pored stalne postavke, u Muzeju se organizuju brojne i raznovrsne tematske izložbe.
 

ARHITEKTONSKO NASLIJEĐE

Bijeljina ubrzano izrasta u moderan grad u kojem novo sve više zamjenjuje staro. Ipak, Bijeljinci ljubomorno čuvaju nekoliko starih građevina koje predstavljaju prave arhitektonske i kulturne bisere. Među njima se izdvajaju zgrade Muzeja Semberije, crkve Svetog Đorđa, zgrada Gradske uprave, Pavlović banke, Atik-džamije i Osnovne škole „Sveti Sava“, a Gradski park u centru Bijeljine, podignut prije više od 100 godina, jedan je od najvećih u Republici Srpskoj i BiH. 
 

 Muzej Semberije i Pavlović banka

 

 OŠ "Sveti Sava" i zgrada Gradske uprave

KULTURNI  ŽIVOT

Bijeljinci su ponosni i na Galeriju Centra za kulturu koja priređuje brojne izložbe domaćih i stranih autora, a u centru grada se nalazi i Biblioteka „Filip Višnjić“, prva u socijalističkoj BiH koja je smještena u zgradi namjenski zidanoj za potrebe biblioteke. 

Brojne kulturne manifestacije se održavaju tokom cijele godine i uspijevaju da zadovolje raznovrsne kulturne ukuse publike. Najbrojnije su početkom avgusta - tokom „Pantelinskih dana“ i posvećene su zaštitniku grada Bijeljine Svetom Pantelejmonu. Pažnju publike privlače i pozorišni festival Dani komedije, međunarodni horski festival "Majske muzičke svečanosti" koji organizuje svjetski poznat bijeljinski hor "Srbadija", međunarodni muzički festival "Primavera", Višnjićevi dani koji se održavaju u novembru i posvećeni su sjećanju na jednog od najvećih guslara 19. vijeka Filipa Višnjića, nekoliko međunarodnih festivala folklora...
 

Centar za kulturu i Galerija
 

Središte kulturnih dešavanja u Bijeljini je Centar za kulturu koji je prilagođen za razne vrste kulturnih događaja - od bioskopskih projekcija, preko izlagačkih manifestacija, do koncerata i pozorišnih predstava.

Pored standardne muzejske djelatnosti, Muzej Semberije tradicionalno učestvuje u svjetskoj manifestaciji „Noć muzeja“, za šta je dobio i priznanje od Ministarstva kulture Francuske Republike.

Neizostavan dio kulturne ponude Bijeljine je i "BH Beer Fest" - muzička manifestacija koja je postala tradicionalna i na kojem nastupaju neke od najvećih muzičkih zvijezda nekadašnje Jugoslavije. Dobra muzika i pivo na Festivalu u Bijeljinu privlači hiljade ljubitelja modernog rok, pop i elektronskog zvuka iz Republike Srpske i zemalja regiona.
 

 Dani komedije i Majske muzičke svečanosti

KAFANE, KLUBOVI, DISKOTEKE... – MJESTA SUSRETA I ZABAVE

Postoji kultno mjesto balkanskog načina života, mjesto koje je u isto vrijeme:

- najuticajniji medij, jači od televizije, radija i interneta zajedno – mjesto za razmjenjivanje svih vrsta (dez)informacija,- alternativa domu – mjesto u kojem se često boravi duže nego kod kuće,- druga kancelarija – mjesto na kojem se sklapa najveći dio poslovnih dogovora,- fudbalski savez u sijenci – mjesto gdje se sastavljaju fudbalske reprezentacije i razrađuju strategije za osvajanje Lige šampiona.

To mjesto se jednostavno zove KAFANA!

U Bijeljini postoji mnogo kafana, ali treba imati u vidu da su se neke „pokondirile“ i prozvale se restoranima, dok postoje i pomodarke koje sebe vide kao kafiće i klubove. Da su bijeljinske kafane kosmopolitskog duha kao, uostalom, i sami Bijeljinci, govori činjenica da u društvu naših kafana odavno ima i doseljenika sa britanskih ostrva i iz Italije – pabova i picerija.Svaki Bijeljinac (a i Bijeljinka!) koji drži do sebe ima kafanu, ili više njih, koju naziva svojom (iako u najvećem broju slučajeva nije njen vlasnik). Mnogi čak tvrde da, u stvari, svaka kafana ima svoje Bijeljince i njihove goste sa strane, kao što je i red u jednom gostoprimljivom gradu.

U zavisnosti od muzike koju najviše vole, ambijenta ili društva za koje znaju da će ih dočekati u kafani, bijeljinski domaćini neće propustiti da gosta iz drugog grada odvedu najprije u neki od lokala na Gradskom trgu - "Lounge", "Om kafe" ili "Hemingvej", "La Bela Marija" kod Crkve Svetog Đorđa ili u kafe-poslastičarnicu "Park" u Gradskom parku, a zatim nastaviti provod u nekom od brojnih kafića, pabova ili picerija u centru Bijeljine u kojima se uglavnom održava živa svirka. Iskusniji boemi će ugostiteljski obilazak Bijeljine nastaviti u nekom od odličnih restorana, kao što su "Lovac", "Flamingo", "Pet jezara" ili "Libertas" u Bijeljini, "Obala" i "Drinska Ruža" na Drini ili u Etno-selu "Stanišići", mada su omiljene i kafane sa intimnijom atmosferom. Omladinci ne propuštaju priliku da uživaju u dobrom provodu i u poznatim klubovima i diskotekama. U sitne noćne sate najveća gužva je pred roštiljnicama iz kojih se širi zavodljivi miris ćevapa i pljeskavica.


Posebna napomena za goste koji prvi put dolaze u Bijeljinu – važan dio lokalnih običaja je ritual „plaćanja računa“. Domaćini nikada neće dozvoliti gostu da plati piće ili hranu. Istina, prepiranje oko toga ko će da plati račun je neizostavan dio dokazivanja pravog prijateljstva, ali gosti bi trebalo da znaju da je to uzaludan posao i da je pitanje časti da domaćin plati račun. I, ne zaboravite: prilikom nazdravljanja (što češće – to bolje!), prijatelji pogledaju jedni drugima u oči (uz blago podizanje obrva), kucnu se čašama i uz osmijeh kažu: ŽIVJELI!
 

„Libertas“ i „Flamingo"

BANjSKO-ZDRAVSTVENI TURIZAM

Banja Dvorovi, jedan od znakova prepoznavanja Semberije, udaljena je šest kilometara od Bijeljine. Ljekovita banjska termomineralna voda otkrivena je 1957. godine na 1.345 metara dubine, prilikom bušenja tla u potrazi za naftom. Preduzimljivi Semberci su odmah uvidjeli potencijal za osnivanje banjskog lječilišta koje je preraslo u jednu od najpoznatijih banja u tadašnjoj NR BiH. Voda je po fizičko-hemijskim svojstvima oligomineralna, natrijumsko-kalcijumsko-hidro-karbonatno-hloridnog sastava i temperature 75°S na površini, a njena Ph vrijednost je 7,2 (alkalna).Već 1968. godine u Dvorovima je izgrađen olimpijski bazen, a u međuvremenu su izgrađena dva dječija i jedan bazen srednje veličine na kojim osvježenje u vrelim ljetnim danima pronalazi i više od četiri hiljade kupača.

Danas se u savremeno opremljenom banjskom medicinskom bloku ljekovitom vodom i uz nadzor vrhunskih stručnjaka, uspješno liječe svi oblici reumatskih oboljenja, hronične ginekološke bolesti, rehabilitaciona posttraumatska stanja ekstremiteta, psorijaza, neki oblici ekcema, dijabetes, blage neuroze i hronični gastritis. Pored terapije mineralnom vodom, u Banji Dvorovi se primjenjuju i akupunktura, sve vrste masaža i inhalacije.Pored medicinskog bloka i nekoliko bazena, u Banji Dvorovi gostima na raspolaganju stoje hotel „Sveti Stefan“ (sa 42 dvokrevetne i trokrevetne sobe i dva apartmana), restoran „Izvor“ sa 400 mjesta i sportski tereni za rukomet, odbojku, košarku, fudbal, tenis... idealni za aktivni odmor. Bazeni se pune ljekovitom vodom, koja se, zatim, hladi do temperature pogodne za kupanje. Oko banjskog kompleksa podignut je prostran park.
 

 Banja Dvorovi

OŽIVLjENA TRADICIJA

U novije vrijeme Semberci i njihovi gosti su prepoznali potrebu čovjeka da spas od negativnih posljedica modernog načina života, bar privremeno, potraže u oazama tradicije u kojima se njeguju pomalo zaboravljene vrijednosti mirnog života, zdrave hrane, prirodnih zvukova i mirisa...

Etno-selo "Stanišići", kao i restoran „Lovac“ (u centru Bijeljine) i "Drinska ruža" na obali Drine su primjeri uspješnog spoja tradicije, odlične lokalne i međunarodne kuhinje, kao i vrhunske usluge. Potvrda kvaliteta njihovog rada su brojna domaća i strana priznanja.

Etno-selo „Stanišići“ raste od 2003. godine i čine ga svjetovna i duhovna cjelina. U svjetovnom dijelu su hoteli „Pirg“ (replika hilandarskog pirga Svetog Save) i „Ras", rangirani sa pet zvjezdica, restoran i brojne autentične seoske brvnare prenesene iz planinskih dijelova BiH. U ovom svojevrsnom muzeju na otvorenom predstavljen je nekadašnji način života stanovnika planinskih sela. Svjetovni i duhovni dio Etno-sela povezuje kameni most, replika Kozje ćuprije u Sarajevu, izgrađen preko jednog od dva jezera. Duhovnim dijelom, uglavnom izgrađenom od kamena, dominira Manastir Svetog Oca Nikole, čija je crkva replika crkve manastira Kumanice u dolini Lima. Pored manastira je Krstionica, izgrađena po ugledu na jednu pravoslavnu crkvicu na Aljasci, a tu je i kameni amfiteatar za kulturne manifestacije na otvorenom.

Restoran „Lovac“ je, zahvaljujući vrhunskoj kuhinji i zdravoj hrani, prostoru oplemenjenim patinom proteklog vremena i svirkom tamburaša, postao dobro poznat mnogo dalje od granica Bijeljine. Kvalitet usluge je prepoznat na brojnim sajmovima turizma u regionu sa kojih se restoran „Lovac“ redovno vraća okićen priznanjima. Pored restorana u centru Bijeljine, „Lovac“ ljubiteljima dobre hrane i seoskog mira nudi oazu mirisa, ukusa i tradicije u zadruzi u selu Modran.

Restoran „Drinska ruža“, na obali Drine, u blizini Pavlovića mosta, još je jedan od prostora u kojem posjetioci imaju utisak da su se otisnuli u neko drugo vrijeme. Odlična hrana, blizina rijeke, mini zoološki vrt, lijepo osmišljen eksterijer sa brojnim fontanama, potočićima i detaljima iz narodnog života ovog kraja, čine boravak u „Drinskoj ruži“ prijatnim iskustvom.
 

 Etno-selo "Stanišići" i restoran "Drinska ruža"

OAZE OČUVANE PRIRODE

Močvarno područje Gromiželj na sjeveru Semberije postalo je poznato nedavno, kada je u njegovim vodama otkrivena reliktna vrsta ribe Umbra krameri (mrguda). Ova rijetka riblja vrsta je otkrivena na svega nekoliko područja u Evropi. Stručnjaci su oduševljeni brojnošću ove vrste ribe u Gromiželju i ističu da je to jedno od najgušće naseljenih staništa Umbre krameri uopšte. Pored vrste Umbra krameri Gromiželj je stanište brojnih biljnih i životinjskih vrsta sa crvene liste ugroženih vrsta, od kojih neke potiču iz vremena Panonskog mora.U planu je da ovo područje bude proglašeno za zaštićeno i da se stvore sadržaji koji će turistima omogućiti upoznavanje sa ovim prirodnim biserom Semberije.

Blago pobrđe Majevice koje se naslanja na sembersku ravnicu, daje idealne uslove za treking turizam, a Planinarsko ekološko društvo „Majevica“ redovno organizuje pješačke izlete po ovom kraju tokom kojih se uvijek iznova otkrivaju prirodni biseri kao što su vodopad Skakavac, Šuplja stijena ili Novakova pećina. Ovo društvo, sa sjedištem u Bijeljini, u selu Tavna, pored istoimene rječice, ima malu bazu koju koristi da ugosti tradicionalni kamp koji se održava početkom avgusta svake godine.

Obale rijeka Save i Drine su postale omiljena stjecišta Semberaca i njihovih gostiju. Duž obala su izgrađena čitava lijepo uređena vikend-naselja, a u Amajlijama i Brocu su plaže ove dvije rijeke pogodne za kupanje.

Avgusta svake godine na Drini se održava Drinska regata koja privlači stotine zaljubljenika u prirodu i rijeku Drinu iz čitavog regiona.
 

Močvara Gromiželj i Drinska regata

LOVNI I RIBOLOVNI TURIZAM

Ribolov ima dugu tradiciju na ovim prostorima. Pored dvije velike rijeke, Save i Drine, kroz Semberiju teče još nekoliko riječnih tokova, a za ribolov su pogodna i brojna jezera, nastala uglavnom eksploatacijom šljunka.

Dvije najveće semberske rijeke su bogate ribom, naročito ušće Drine u Savu. Najbrojnije riblje vrste su šaran, som, štuka, amur, mrena, grgeč, smuđ, škobalj, nosar... Visok kvalitet vode i povoljni klimatski uslovi Semberije, kao i bogatstvo prirodne hrane pružaju mogućnost za ulov kapitalnih primjeraka što privlači mnogobrojne ribolovce.

Ipak, najveći ribolovni turistički potencijal Semberije su vještačka jezera obrasla trskom i drugim rastinjem u kojima stanište nalaze brojne vrste ribe.

Krajem juna svake godine, na lokalitetu „Pet jezera“, u istoimenom predgrađu Bijeljine, održava se „Zlatni kotlić Semberije“ - takmičenje u spremanju riblje čorbe koje svake godine okuplja sve više takmičara i posjetilaca iz Republike Srpske, Srbije, Hrvatske, Federacije BiH...

Lovište „Bijeljina I“ je ustanovljeno još 1919. godine. Lovište se prostire na većem dijelu Semberije i, od samog osnivanja, njime gazduje Lovačko udruženje „Semberija“ koje danas broji oko 800 članova.

Lovište je bogato raznovrsnom divljači, ali dominiraju zec, srna, fazan i lisica. Povremeno se pojavljuju i druge životinjske vrste, u prvom redu pernata divljač, najčešće u vrijeme migracija (prepelica, grlica, divlja patka), a odnedavno se odstreljuje i šakal.

LU „Semberija“ organizuje komercijalni lov na fazana, tzv. izlijetanje fazana pred pušku, a učesnici su najčešće inostrani lovci.

Tradicionalno, svakog septembra se organizuje „Sabor lovaca“ kada lovci, pored druženja, pokazuju umijeće, snagu i izdržljivost u gađanju glinenih golubova, natezanju konopca, spremanju lovačkih specijaliteta...
 

Takmičenje "Zlatni kotlić Semberije" i lov na fazane