Vodovodu prijeti stečaj, građanima restrikcije vode!
Bijeljinski „Vodovod i kanalizacija“ nalazi se u nikada težoj situaciji, a preduzeću prijeti stečaj, kao i mogućnost uvođenja restrikcija vode za građane, upozorio je gradonačelnik Bijeljine Ljubiša Petrović.
- Bez korekcije cijene vode, „Vodovod“ neće moći da opstane. U tom slučaju, prijeti nam scenario gašenja preduzeća, a već u narednom periodu i realna mogućnost uvođenja restrikcija vode, što do sada nije bio slučaj, poručeno na konferenciji za novinare održanoj u prostorijama „Vodovoda i kanalizacije“, na kojoj je gradonačelnik Ljubiša Petrović govorio o stvarnom stanju u ovom javnom preduzeću.
Petrović je istakao da su pokušaji da se otvori ozbiljna rasprava o stanju u „Vodovodu“ ranije bili onemogućeni, uz ocjenu da je na nedavnoj tematskoj sjednici Skupštine Grada došlo do nezakonite primjene Poslovnika o radu.
- Ni jedan član Poslovnika ne definiše i ne ograničava da izlagač da ima vrijeme od samo pet minuta za diskusiju. To govori o elementarnom nepoznavanju od strane pojedinih odbornika, ali i o načinu vođenja sjednice koji ostavlja prostor za zloupotrebe - naglasio je Petrović.
On je kritikovao i zaključke koje je Skupština donijela, navodeći da je inicijativa za reviziju poslovanja zakasnila, jer je Glavna služba za reviziju već obavila taj posao.
- Dok su se oni sjetili revizije, Glavna služba je taj posao već obavila. Samo da su ih pozvali, mogli su dobiti sve relevantne informacije, kao što su ih mogli dobiti i u samom „Vodovodu“. Međutim, očigledno je da se ne bave suštinom problema, već isključivo politikanstvom - rekao je Petrović.
Drugi zaključak, koji se odnosi na amandmansko djelovanje u budžetu za 2026. godinu, ocijenio je kao kratkoročno rješenje.
- Milion KM znači mnogo za budžet, ali za „Vodovod“ predstavlja samo privremeno gašenje požara. Za mjesec dana suočićemo se sa istim, ako ne i većim problemima, jer se ovakvim pristupom ne rješavaju uzroci, već samo posljedice - rekao je Petrović i dodao da ulaganja u „Vodovod“ u prethodnim godinama nisu bila usmjerena na infrastrukturu, već su imala političku pozadinu. On je iznio i ozbiljne optužbe na račun bivšeg rukovodstva preduzeća, tvrdeći da su nadležnim organima odavno dostavljeni dokazi o malverzacijama, ali da istrage godinama nemaju epilog.
- Mi nikada od Skupštine Grada nismo mogli čuti osuđujuću riječ kada je u pitanju rukovodstvo „Vodovoda“ prije 2021. godine. Najveći grobari bijeljinskog „Vodovoda i kanalizacije“ su bivši direktori - Predrag Perković, Darko Mitrić i Ivana Stanišić, te jedan od poslovođa Boban Savić. Ovaj spisak imaju i istražni organi koji četiri godine i četiri mjeseca ćute o ovim malverzacijama.
Petrović je najavio da će nakon vaskršnjih praznika biti preduzete radikalnije mjere.
-Javnost će imati priliku da vidi kako izgledaju nekretnine koje su nastale od novca „Vodovoda“, i to na više lokacija, u Bijeljini, Han Pijesku i drugim opštinama. Svi ti podaci biće dostupni i istražnim organima, jer smo spremni da idemo do kraja u rasvjetljavanju ovog slučaja. Stara poslovica kaže da „vrana vrani ne kopa oči“, a upravo to danas vidimo u praksi. Pojedini bivši rukovodioci „Vodovoda“ danas se nalaze na visokim pozicijama u republičkim institucijama, jer ih je vlast 2021. godine prigrlila, nagradila i praktično amnestirala, dodijelivši im nove funkcije. Zbog toga i danas, bez ikakve odgovornosti, posmatraju nagomilane probleme u „Vodovodu“, za koje snose najveći dio odgovornosti. Sve ove navode potkrepljujemo prijavama, iza kojih stojim uz punu materijalnu i krivičnu odgovornost - izjavio je Petrović.
Gradonačelnik je zamjerio Skupštini i zato što je pitanje „Vodovoda“ stavljeno tek na 26. mjesto dnevnog reda naredne sjednice, naglašavajući da će insistirati da ova tema bude među prioritetnim, odnosno među prvim tačkama. Pozvao je i zaposlene u preduzeću da se okupe ispred Centra za kulturu tokom zasjedanja Skupštine i podrže napore za spas preduzeća.
Govoreći o finansijskom stanju, naveo je da je grad u prethodnom periodu izdvojio 5,1 milion KM za otplatu dugova „Vodovoda“, uključujući 4,3 miliona KM kredita i 800.000 KM grant sredstava. Dodao je da su pozitivni finansijski rezultati u pojedinim periodima bili direktno uslovljeni visinom tih grantova.
- Želim javno da istaknem da je od ukupno 800.000 KM grant sredstava, čak 600.000 KM izdvojeno iz gradske kase tokom mandata direktora Dragiše Tanackovića, dok je u vrijeme Vladimira Ljubojevića izdvojeno 200.000 KM. Ovo naglašavam zbog pokušaja da se Ljubojević predstavi kao loš direktor, a Tanacković kao bolji. Istina je da su pozitivni finansijski izvještaji u tom periodu direktno zavisili od visine grant sredstava koje je Grad upućivao „Vodovodu“, a ne od toga ko je obavljao funkciju direktora – jasan je bio Petrović.
On je naglasio da je povećanje cijene vode neminovno, s obzirom na rast troškova električne energije, materijala i rada.
- Ne može se nikakvom magijom voditi preduzeće, a da ostane cijena vode iz 2011. godine, dok su svi troškovi u međuvremenu višestruko porasli, od električne energije, preko repromaterijala, do cijene rada. To jednostavno nije održivo. Povećanje cijene vode sa 1,17 KM na 1,40 KM, odnosno za 19,66 odsto, neće dovesti Bijeljinu u vrh po cijeni vode u regionu. Poređenja radi, 1.000 litara gradske vode trenutno košta 1,17 KM, dok litar vode u pakovanju od 1,5 litara u marketima ima veću cijenu - naglasio je Petrović.
Petrović upozorava da neki akteri, uključujući pojedine lokalne tajkune sa područja Bijeljine, praktično očekuju propast preduzeća kako bi ga kasnij e privatizovali. U tom slučaju, cijene vode mogle bi preći dvije KM po litru.
- Takvih primjera ima i u drugim privatizovanim vodovodima u BiH. Dovoljno je uporediti cijene u javnom sektoru i one nakon privatizacije da bi se vidjela razlika - naglasio je Petrović.
On je iznio i podatak da je broj zaposlenih u preduzeću smanjen sa 276 na 228, dok je ukupan dug sa 17,5 miliona KM smanjen na 9,5 miliona KM.
Direktor AD „Vodovod i kanalizacija“ Vladimir Ljubojević podsjetio je na činjenicu da je ovo jedino preduzeće koje ima ovakav model zaduživanja, jer je 2007. godine podignut kredit u iznosu od sedam miliona evra, a nakon toga još jedan kredit u iznosu od pet miliona evra. Konačna cifra koju će preduzeće morati da vrati zajedno sa kamatama i naknadama za ova dva kredita iznosi oko 29 miliona konvertibilnih maraka.
Nakon toga, preduzeće je u periodu od 2015. do 2021. godine opterećeno kratkoročnim kreditima u iznosu od 17 miliona maraka i sa postojećom cijenom vode, ono nije u mogućnosti da vraća ove kredite.
Dodatno, 2020. godine, nezakonitim smanjenjem cijene vode sa 1.30 KM na 1.17 KM i uz rast cijene rada, električne energije i repromaterijala, „Vodovod“ je došao u situaciju da više ne može izmiriti vlastite obaveze i potraživanja, te da sadašnja cijena vode ne može omogućiti stabilno poslovanje preduzeća.
Ljubojević je istakao da je smanjenjem cijene vode iz 2020. godine preduzeće praktično vraćeno na nivo iz 2011. godine, te da je u takvim uslovima veoma teško održivo poslovati. On je naglasio da su druge opštine i gradovi u međuvremenu povećavali cijenu vode do dva ili tri puta, dok podaci Zavoda za statistiku jasno pokazuju da bi realna cijena vode, u skladu sa tržišnim kretanjima trebalo da iznosi 1,73 KM.
Ljubojević je naglasio i da je Grad Bijeljina pomogao preduzeću, preuzimajući obaveze u iznosu od 4.300 000 KM i dodjeljujući pomoć u grantovima u iznosu od 800.000 KM.
Izvršni direktor ekonomsko-pravnog sektora Slađana Mitrović je istakla da su dospjele obaveze za plate, prevoz i PDV smanjene sa šest miliona KM na oko 2,5 miliona KM, bez obaveza prema gradu. Preduzeće ima mjesečne obaveze po kreditima i reprogramima od oko 130.000 KM odnosno oko 1.550.000 KM godišnje.
Pored toga, ona je pomenula i da broj potrošača periodično raste, te da ih je u 2025. godini bilo 38.244, ali da potrošnja ne prati taj trend, jer u gradu ima preko 7.000 neaktivnih vodomjera.
Izvršni direktor tehničkog sektora Ninoslav Spasojević istakao je da plan preduzeća da tokom 2026. godine isporuči oko 5,5 miliona kubika vode, ali da to zavisi od niza faktora, uključujući starost bunara i zastarjelu opremu. Dodatno, kada je u pitanju postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda, ranije instalirana oprema nije bila odgovarajuća i nije ispunjavala potrebne tehničke uslove. Izvršena je zamjena jedne grube rešetke, koja je u potpunosti zadovoljila sve propisane parametre opreme. Na taj način postrojenje je dovedeno u funkcionalno stanje, uz obezbijeđene sve neophodne dozvole i prateće komponente.
