Šljiva kao važan dio ishrane i privređivanja stanovništva u zapadnoj i centralnoj Srbiji, ali i u Semberiji i podmajevičkom kraju, tema jegostujuće izložbe „Tradicionalni proizvodi od šljiva“ Narodnog muzeja u Valjevu, koja je u okviru „Pantelinskih dana“ otvorena sinoć u Muzeju Semberije.
Predstavljena postavka je rezultat terenskog rada od 2017. godine, koji je vršen na teritoriji valjevskog, kolubarskog, užičkog kraja i čačanskog kraja. Pored izloženih fotografija, predmeta koji se koriste za pravljenje proizvoda od šljive i dokumetarnog filma o šljivi, posjetioci izložbe su imali priliku da uživaju u sjajnim ukusima proizvoda od šljiva - šljivopiti, knedlama, mafinima, štrudli i drugim poslasticama.


Na prostorima Balkana šljiva se pojavljuje u četvrtom vijeku prije nove ere. U Srednjem vijeku prehrambeni proizvodi od šljive su bili predmet trgovine sa Dubrovačkom republikom, a ovo voće se često pominje kao trgovačka roba i u kasnijim vijekovima, pogotovo u austro-ugarskim dokumentima.
Gordana Pajić, etnolog u Narodnom muzeju Valjevo i autor izložbe ističe da je šljiva u ishrani stanovništva zapadne i centralne Srbije veoma značajna, a stanovništvo se počelo baviti intenzivnom proizvodnjom ovog voća od sredine 19. vijeka.
- Šljiva se koristila češće u prerađenom stanju kao suva šljiva, slatko, pekmez, šljivani kolač, nego svježa. Od 19. vijeka pojavljuje se organizovana proizvodnja i otkup ovog voća, posebno suve šljive. U periodu između dva svjetska rata, šljiva i pekmez od šljiva bili su artikli kojima se poslovalo i na berzi - ističe Pajićeva.
Šljiva je bila važna i u vrijeme mira i u vrijeme rata, a posjetioci imaju priliku da vide i fotografije industrijske proizvodnje pekmeza od šljive nastale za vrijeme Prvog svjetskog rata.
- Nakon Drugog svjetskog rata šljiva ostaje važan prehrambeni proizvod stanovništva, ali postaje i bitna trgovačka roba, tako da nova država pomaže seljacima da obnove svoje sušare, a otvaraju se i nove u sklopu zadruga. Otvorene su i fabrike koje su se bavile preradom šljive - u Valjevu„Srbijanka“, a u Požegi „Budimka“ - dodala je Pajićeva, upoznajući posjetioce izložbe o značaju ovog voća za naše podneblje.
Na izložbi se mogu vidjeti i predmeti koji su se koristili za služenje slatka od šljiva, koje se obično gostima posluživalo za slavu. U valjevskim svadbenim običajima do skora je praktikovano da se drugi dan svadbe zasadi mlada šljiva koja se kiti. Novac koji se tresao sa te šljive mlada je stavljana u kecelju.
Izložba je prvi put priređena 2017. godine u Narodnom muzeju u Valjevu i od tada je, zahvaljujući podršci Ministarstva kulture Srbije, bila postavljena u nekoliko izložbenih prostora, među kojima je bio i Sajam šljive u Osečini - manifestaciji koja 15 godina promoviše šljivu kao važan proizvod u prehrani i kao važan brend ovih prostora